Generalova ljubav druga je knjiga proslavljene Balkanske sage međunarodno priznatog albansko-makedonskog pisca Luana Starove, u prijevodu Mate Marasa. Starova nastavlja priču o životu Oca u Prvome svjetskom ratu. U potrazi za očevom prošlošću pripovjedač putuje unatrag kroz vrijeme kako bi došao do važne, ali manje poznate epizode Velikog rata, u vrijeme kada su se u Albaniji borili francuski generali.
* * *
Nastupili su najljepši dani u životu i na zapovjednoj dužnosti majora Édouarda Mortiera u zemlji kraj Jezera. Ona mu je bila kao obećana zemlja, a i on kao da je bio obećan njoj. Već od prvih dana primijetio je da su tu, kraj Jezera, popuštali ratnički instinkti među vojnicima raznih armija. Jezero staro milijune godina zračilo je ljepotom i skladom, smirujući ratničke strasti. Tu je prestajao rat, koliko god bio silan i žestok u nasrtajima. Mir se nametao kao neizbježna alternativa.
U toj presudnoj godini Velikoga rata, u Pogradec su došli vojnici iz svih francuskih pokrajina i kolonija. Tu su bili proslavljeni marokanski strijelci, senegalski zuavi, kao i nespokojni ruski vojnici koji su više bili opsjednuti događajima u njihovoj zemlji, poslije Oktobarske revolucije, nego bitkom u tome zaboravljenom gradiću. A komandant tih vojnika iz završenih bitaka bio je ranjeni heroj koji je prošao kroz više bojišnica. On je bio zauvijek urezao u svoje tijelo uspomene na sve bitke. Nosio je i odličja za pokazanu hrabrost u njima.
Sada mu je zacjeljivala posljednja rana, a po prvi put su ga obuzeli i jaki osjećaji. Činilo se da je to bila ljubav na prvi pogled. Velika volja da ozdravi i čudotvorno djelovanje lijeka majke Lazarice omogućili su komandantu Mortieru da naposljetku čvrsto stane na noge.
Vrlo dobro
