Roman Glavar doma mrtvih pripada prozi koja se bavi temeljnim pitanjima ljudskog postojanja, krivnje i osvete. Zlatan Jukić pritom uspostavlja snažan paralelizam između života i smrti te neobičnim, potresnim pojedinostima oblikuje atmosferu djela.
U središtu romana nalazi se prosektor, kroz čiju svijest autor istražuje granice ljudske spoznaje i pokušaj pronalaženja smisla u suočavanju sa smrću. Psihološka usredotočenost na glavne likove, mračan ugođaj i egzistencijalna pitanja daju romanu osobitu napetost, dok odnos prema krivnji i osveti otvara prostor za razmišljanje o ljudskoj naravi.