Pred vama je nastavak knjige "Glazba kao govor zvuka" slavnoga maestra Harnoncourta.
U dvjema velikim cjelinama, "Glazbeni dijalog" i "Opisi djela" autor nas vodi kroz četrdesetak eseja kojima nam pripovijeda o svojim promišljanjima izvedbene prakse skladbi sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, ponajviše Monteverdija, Bacha i Mozarta.
Ovaj dirigent upravo legendarne karizme (koji je, usput, i jednako dobar čelist) vrlo argumentirano zastupa svoju tezu kako baroknu glazbu valja promatrati i izvoditi bez romantičarskog "filtera", pažljivo izučavajući i uzimajući u obzir instrumentalne i orkestracijske značajke doba u kojem su skladbe nastajale.
Veliko znanje, strast i neumorna energija koja zrači iz svakog poglavlja ove knjige učinile su je nezamjenjivim štivom svim profesionalnim glazbenicima i pedagozima svijeta kao i zaljubljenicima u glazbu.
Vrlo dobro
