Na pozornici i s crnom zavjesom za leđima, meštar ceremonije uspostavlja tišinu u dvorani s više poteškoća nego inače. Lice mu je bijelo, a usne iscrtane crvenom bojom. Nosi bijele rukavice. Crno odijelo s blještavim reverom i tamne cipele.
Gledatelji koji s tri metra, pa sve do dna dvorane, promatraju lik na pozornici od cijeloga meštra ceremonije vide tek bijele ruke što se miču zajedno s oslikanim licem iznad njih. Kada je riječ o povlaštenima koji sjede za prvim stolovima, njihove oči slijede dugu crnu nit te nervozne siluete koja se pred crnom zavjesom obraća publici. Siluete koja se stapa s vlastitom sjenom što je reflektor ocrtava po parketu Alhambre i koja se stoga čini neprirodno izduljenom. Meštar ceremonije iz sve se snage nastoji izraziti rukavicama koje kao da izranjaju iz odijela poput bijelih, upravo napuhanih balona.
Lik koji je, reklo bi se, bez stopala.
Koprena što leprša na svjetlu.
Vrlo dobro
