Rijetki su pisci u nas u ovom sadašnjem našem vremenu, koji se poput Zvonka Madunića hrabro, sa strašću i iskrenošću, prihvaćaju opisivanja, strpljenjem starih kroničara, velikog vremenskog perioda zbivanja zadnjih desetljeća na ovom tlu. Što se svašta nije izdogađalo našem narodu, naročito pojedincima? Kroz što sve nisu prolazili, sudjelovali, dizali se i padali, oduševljavali se i očajavali, patili i borili, a da ni u jednom trenutku, nisu posustali, odustali, nisu izgubili svoj osnovni stav, odnos prema svemu mučnom i svijetlom, tužnom i smiješnom, bolnom i tragičnom sretnici i nesretnici ovog podneblja? Pokušaj da se obuhvati sve ovo, kroz jednu sudbinu zahtijeva jednu hrabrost pogleda i izričaja. Roman "Glu" Zvonka Madunića iznikao, sigurno iz njegova života ali spretno koncipiran tako, da je sudbina njegova glavna junaka Glua. nalik tisućama života mladića iz Imotske krajine i Hercegovine. Mladić koji polazi na svoja beskrajna putovanja iz sela do Zagreba, sa raznim postajama nalik križnom putu, stalno na relaciji dva mentaliteta, dva svijeta, dva mišljenja. Nigdje ne mirujući stalno u kretanju, u vlaku, autobusu, po krčmama, periferijama, studentskim menzama, seoskim krčmama, hotelskim sobama i konačno od jednog do drugog identiteta, dva imena, dva čovjeka u jednom licu u jednoj tragikomičnoj povijesti.
Vrlo dobro
