Gorski vijenac spaja epsko pjesništvo i dramski dijalog u prikazu Crne Gore pod vlašću vladike Danila. Okupljanje crnogorskih glavara i njihove rasprave o sudbini zemlje otvaraju pitanja vjere, zajednice, vlasti i otpora. Umjesto neprekinute pripovijesti, djelo se razvija kroz prizore, govore i susrete likova, pa se politička napetost isprepliće s osobnim dvojbama i promišljanjima o povijesti.
Njegošev stih oslanja se na usmenu tradiciju, poslovice i živ govor, a uz junačke motive donosi i filozofske monologe, osobito kroz lik igumana Stefana. U središtu su čast, sloboda, žrtva i cijena sukoba, ali i proturječja koja prate odluke donesene u ime zajednice. Gorski vijenac tako je istodobno povijesna drama, pjesnički prikaz jednog svijeta i djelo koje potiče na razmišljanje o odgovornosti i ljudskoj sudbini.