Maretićeva Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika jedno je od najvažnijih gramatičkih djela hrvatske filologije s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Utemeljena na jezičnoj građi i književnoj uporabi, sustavno obrađuje glasove, oblike i sintaksu književnoga jezika te donosi opsežan pregled njegovih gramatičkih zakonitosti.
Djelo je namijenjeno svima koji žele podrobnije razumjeti razvoj i ustroj književnoga jezika, kao i povijest njegova normiranja. Maretićev pristup oslanja se na primjere iz književnosti i jezične prakse, pa gramatika osim priručne vrijednosti ima i značajnu povijesnojezičnu ulogu. Danas je osobito zanimljiva studentima i istraživačima jezika, književnosti i kulturne povijesti.