Judžin Debs Hartke, glavni junak romana Hokus pokus, tipičan je melanholični gubitnik koji stoički prihvata bezdušno poigravanje sudbine, da bi prekasno shvatio da je obmanut i da mu nije dodeljena uloga žrtve, već grešnika i krivca. I to krivca koga, apsurdno i ironično, slave kao heroja zbog ubistava koja je počinio u Vijetnamskom ratu, dok mu s druge strane sude zbog grešaka počinjenih iz najplemenitijih pobuda. Jedino čime Hartke može makar da pokuša da se brani protiv takvog suludog sveta jeste rezignacija, ledeni smeh u senci vešala ili, tačnije, u senci atomske pečurke.
Hokus pokus će po svoj prilici ostati upamćen ne samo kao testamentarno ostvarenje jednog značajnog pisca, već i kao epitaf jednom dobu koje, poput Judžina Debsa Hartkea, zaslužuje samo praznu nadgrobnu ploču. Ili čak ni toliko.