Tematika prvog dijela “Hrestomatije novije hrvatske drame” prof. dr. Borisa Senkera je razvoj novije hrvatske drame od kraja XIX. stoljeća do godine 1940. Senker razvija inovativnu stilskorazvojnu shemu hrvatske dramske književnosti prve polovice XX. stoljeća s nekoliko stilskih pravaca: modernistički (verizam, artizam i protoekspresionizam), avangardni i analitičko-realistički. U prvom dijelu dvotomne hrestomatije predstavljeno je dvadeset četiri dramatičara (od Iva Vojnovića do Augusta Cesarca) sa znalački odabranim fragmentima iz njihovih najznačajnijih djela, od kojih je svaki popraćen priređivačevim kratkim predgovorom (o autoru i djelu), podacima o prvoj izvedbi i izdanjima (u knjigama) te popisom važnije literature i izborom citata iz relevantnih književnih i kazališnih kritika, studija i eseja, što čitatelju i korisniku knjige omogućava brzo snalaženje u opširnoj građi. Na početku je opširna i instruktivna uvodna studija dr. Borisa Senkera o problematiziranom razdoblju, a na kraju je rječnik tuđica i regionalizama te tumač imena i pojmova.
Namjena je hrestomatije prije svega priručnička (knjiga je vrlo dobro došla i učeniku i studentu, kao i svakome onom tko se zanima za povijest hrvatske drame i teatra), premda ona svojim bitnim aspektima (uvjerljivom periodizacijom i poetsko-tipološkom podjelom) postiže izvorne znanstvene rezultate, sintetizirajući ono što je naša filologija do sada kazala o toj temi.
Povijest novije hrvatske drame od 1941. do 1995. - drugi dio
U drugom djelu Senker nastavlja započeti posao propitivanja razvoja hrvatske drame, ali ovoga puta za razdoblje od 1945. do 1995. godine.
Ovo je razdoblje sistematizirano prema prevladavajućim žanrovim u četiri cjeline: 1. Nastavak novoga realizma: komedija i melodrama (autori: Veljačić, Dončević, Horvat, Budak, Matković); 2. Pluralizam: poetska drama i drame situacije (autori od Marinkovića i Matkovića, preko Fabrija i Bajsića do Bakmaza); 3. Političko kazalište: dramski životopisi i farse (autori od Ivšića i Brešana, preko Šoljana, Šnajdera do Bakarića i Price) i 4. Postmoderna: reinterpretacija tradicije i hibridni žanrovi (autori od Gavrana i Paljetka do Matišića).
Vrlo dobro
