Ova knjiga je nastala iz zapisa Vide Borš kada je, po „drugi put“, oboljela od raka. Vida je vodila dnevnik o svojoj bolesti i životu prvo na blogu Lutka iz izloga, a poslije na blogu Humor, a ne tumor. U kratkom roku njezin blog je postao jedan od najposjećenijih, a Vida izišla iz domene blogosfere i postala pravi fenomen i amblem hrabrosti i suočavanja s bolestima. Premda i sama u situaciji da objektivno treba pomoć, Vida je postala svojevrsni terapeut oboljelima i duhom klonulima. Postala je dipl. ing. tuđopouzdanja.
Interes i znatiželja Vide Borš bili su u prvom redu usmjereni prema životu i njegovu poboljšanju: uređenju svijeta, pomoći potrebitima, pitanjima pravde i pravednosti, detektiranju nasilja u svim vidovima, gonetanju labirinata birokracije, pitanjima dostojanstva… Na neponovljivo svoj, sasvim neambiciozan i neobavezan, topao i spontan način, sve kalambureći i zezajući se, unoseći život u mrtvo, plastičnost u plošno, Vida je dnevno pokazivala i lucidnost i upućenost i iznimnu osjetljivost.
Literarno nadarena, beskonačno duhovita i gonjena strasnom željom za životom nadmudrivala se s vlastitim uvjerenjima ne vrijeđajući pritom tuđa, herojski nosila s amplitudama bolesti i raspoloženja; metastaze ni u jednom trenu nisu zahvatile njezin duh. Treba li uopće reći da je Vida podlegla bolesti, ali da je svojim djelom i ovom knjigom pobijedila smrt?
Zbog svega toga nakon Vidine smrti, osnovana je udruga ''Humor a ne tumor'', kojoj je cilj preko različitih edukacijskih medija poticati razvoj svijesti o problemima s kojima se oboljele osobe susreću. Objavljivanje knjige "Humor, a ne tumor" prvi je naslov biblioteke Rakova obratnica čiji je sav prihod namijenjen prevenciji i borbi s rakom.
Viva la Vida!
Dinko Uglešić, predsjednik udruge Humor, a ne tumor;
Kruno Lokotar, urednik
Vrlo dobro
