Emmanuel Weingrass je sjedio u crvenoj loži od sintetičke kože s reljefnim uzorcima, u društvu s krupnim vlasnikom cafea u Mesa Verde. Mannyju su prošla dva sata bila vrlo naporna; nekako su ga podsjećala na one lude dane u Parizu kad je radio s Mossadom. Sadašnja situacija nije ni blizu tako melodramatična, a njegovi protivnici jedva da su smrtonosni, ali on je ipak stariji čovjek koji mora ići s jednog na drugo mjesto, a da ga ne vide ili zaustave. U Parizu j e morao pobjeći od terorističkih izvidnika, a da ga ne opaze, od Sacre-Coeura do Boulevarda de la Madeleine; ovdje, u Coloradu, morao je od Evanove kuće stići u gradić Mesa Verde, a da ga ne zaustavi i pritvori vlastiti tim bolničarki; sve su ga odreda gnjavile opasnostima koje prijete izvan kuće.
Vrlo dobro
