Jacques Le Goff (Toulon, 1924), čuveni francuski povjesničar i medievist svjetskoga glasa, autor klasičnih povijesnih djela 20. stoljeća, u ovoj knjizi razmatra podjelu rada, grad, nove ustanove, zajednički prostor sveukupnog kršćanstva koji više nije geografski i politički rascjepkan kao u ranom srednjem vijeku... kao bitne crte novog intelektualnog krajolika zapadnog kršćanstva na prijelazu iz XII. u XIII. stoljeće.
Za prikazivanje srednjovjekovnog intelektualca od presudne je važnosti njegova veza s gradom. Razvoj školstva dio je urbane revolucije od X. do XIII. stoljeća. Bitno je odvajanje samostanske škole, namijenjene samo redovnicima, od gradske, koja je u načelu otvorena za sve, pa i za đake koji se neće zarediti. (...) U razdoblju od XIII. do XIV. stoljeća, u različitim povijesnim konjunkturama, četiri velika osebujna intelektualca ilustriraju različita 'kritična' ponašanja u srednjovjekovnom visokom obrazovanju: Abelard, Toma Akvinski, Siger Brabantski, Wyclif.
Vrlo dobro
