Knjiga Franka Westermana «Inžinjeri duše. Pisci pod Staljinom» (2003.) govori o piscima u Sovjetskom Savezu pod Staljninovom vladavinom, za koju je Frank Westerman dobio nekoliko značajnih nizozemskih nagrada. Frank Westermanova nagrađena reportaža je brilijantni prikaz postsovjetske Rusije, te istovremeno napeti žurnalistički krimi o životu sovjetske književne scene i mašinerije moći.
Autor kreće u pustolovinu, stazama Staljinovih robova, nesretnika koji su premošćivali rijeke i mora, tj. gradili kanale koji više nikomu ne trebaju ili su iščezli u novostvorenim pustinjama. Pišući priču o gigantskim sovjetskim kanalima, u izvedbi zatvorenika brojnih sovjetskih gulaga, Westerman rekonstruira i sovjetsku, staljinističku, književno-angažiranu scenu. U becketovskoj inscenaciji, koja, na žalost, to nije bila, četerdesetak izabranih sovjetskih književnika sjedi u oktobru 1932. godine u moskovskoj vili Maxima Gorkog i sluša Staljinove upute po pitanju književnosti, jer književnici i nisu ništa drugo do "inženjeri duše", odgojitelji, čija je dužnost da "literarna djelatnost postane kotačićem mehanizma koji će radničku klasu staviti u pokret".
No, nije sve išlo kako je zamišljeno, pa čak 11 književnika završava u "arhipelag gulazima", slomljeni fizički i duhovno.
Vrlo dobro
