O Isi Kršnjaviju pisali su mnogi, s gnjevom, porugom ili tolerantno, no svi odreda obuzeti njegovom ličnošću, njegovim stilom života i rada što doista nije ni čudno - ali ga gotovo nitko kasnije nije promatrao u duhovnoj atmosferi njegova doba, pa da utvrdi kako je Kršnjavi protagonist jedne epohe koja je upravo takve ljude zahtijevala. Bez Strossmayera nezamisliv, nakon Mažuranića istom moguć, a za Khuenove ere drukčiji nije mogao ni biti - pravi čovjek u pravo vrijeme.