Lik ovisnika progonjenog užasavajućim slikama iz vlastite podsvijesti, umjetnika koji se od pregrube stvarnosti brani promjenama stanja svijesti i istovremeno istražuje nepoznate puteve ljudskog uma popularan je već stoljećima. A jedan od najranijih, raniji od Baudelairea, Kerouaca i heroinskog chica devedesetih, bio je upravo Thomas de Quincey. U svojoj ispovijesti, djelu u kojem se prepliću biografske bilješke s opisom djelovanja opijuma i promišljanjima o prirodi snova, mašte i sjećanja, de Quincey vodi čitatelja strmim ponorom i opisuje vlastita iskustva, od okolnosti koje su ga dovele do prvih dodira s tada legalnim laudanumom pa sve do pakla ovisnosti koja mu je uvelike razorila život.
Vrlo dobro
