Istoriografija i revolucija je djelo u kojem Branko Petranović razmatra odnos između pisanja historije i revolucionarnih društvenih promjena, s posebnim naglaskom na iskustvo jugoslavenske socijalističke revolucije. Autor analizira kako ideološki okviri i politički kontekst utječu na historiografiju, odnosno na izbor tema, interpretacije i metodologiju.
Knjiga se bavi i razvojem jugoslavenske historiografije nakon Drugog svjetskog rata, kada revolucionarno nasljeđe postaje važan interpretativni okvir za razumijevanje prošlosti. Petranović kritički promišlja granice između znanstvenog istraživanja i ideološke funkcije historije, nastojeći ukazati na potrebu za većom metodološkom autonomijom.
Djelo je značajno za razumijevanje intelektualnih rasprava u SFRJ, posebno u pogledu odnosa između historiografije, politike i kolektivnog pamćenja.