Studije i članci. Nitko prije ni poslije Josipa Andreisa nije se, mogli bismo reći, usudio upustiti u tako složen i obuhvatan posao kao što je pisanje povijesti glazbe, jer takva inicijativa zahtijeva doista veliku odgovornost i specifične sposobnosti koje u sebi mora komprimirati historiograf koji se odluči prihvatiti takvoga posla. Andreis je, u tom smislu, ostao jedistven primjer, iako postoje muzikolozi koji su se prihvaćali pojedinih dijelova ponajprije povijesti hrvatske glazbe.