Rana zbirka poezije Marijana Matkovića, istaknutog hrvatskog književnika, dramatičara i kasnijeg kulturnog djelatnika, donosi stihove obilježene mladenačkom senzibilnošću i snažnim unutarnjim previranjima. U pjesmama se osjeća težnja prema izlasku iz tame – bilo osobne, bilo društvene – prema svjetlu spoznaje, nade i duhovnog rasta. Zbirka svjedoči o formiranju autora koji će kasnije ostaviti važan trag u hrvatskoj književnosti, osobito u drami. Zanimljiva je kao dokument jednog književnog početka, ali i kao poetski izraz univerzalnih tema tjeskobe, traženja smisla i vjere u preobrazbu.
Vrlo dobro
