Za pjesnika kojemu je pjesništvo vrhunska fikcija, a zbilja tek djelatnost najuzvišenije imaginacije, što može biti važnije od pjesničke imaginacije? Gradeći na njoj i na tradiciji francuskoga simbolizma te engleskoga kraja stoljeća vlastiti pjesnički univerzum, američki pjesnik Wallace Stevens (1878-1955) odredio je neke temeljne tematske, motivske, stilske i izražajne smjernice angloameričkomu modernizmu, što su neki kritičari pak ocijenili kao teško i apstraktno pjesništvo koje je više okrenuto dijalektici nego riječi.
Pa tko bi onda mogao pomisliti da Stevens kao potpredsjednik velikog osiguravajućeg društva može biti ujedno i pjesnik velikoga kalibra? Teško su to prihvatili i američki čitatelji, pa valjda ne treba čuditi da je Wallace Stevens i u Hrvatskoj malo poznat i rijetko prevođen pjesnik. Nadajmo se da će Matičino izdanje njegovih odabranih pjesama promijeniti sliku i tijek recepcije o autoru koji je bitno odredio književno stvaralaštvo mlađih američkih generacija.
Kao novo
