Općeprihvaćena je činjenica da čovjek upotrebljava samo
mali dio svojih umnih sposobnosti. Jedan je znanstvenik izjavio:
Vjerojatno je 99% čovjekovih sposobnosti posve neiskorišteno.
Čak i danas mnogi koji se smatraju uljuđenima i obrazovanima
većinu vremena provode radeći poput strojeva, a u dublje razine
svog uma zavire jedva jednom ili dvaput za životnoga vijeka.
Evoluciji je bilo potrebno deset milijuna godina kako bi nas
opremila nevjerojatnim mozgom čije su sposobnosti, čini se, neograničene,
no mi se koristimo samo njegovim sićušnim dijelom.
Ponašamo se poput obitelji koja ima na raspolaganju golemu
palaču, ali radije boravi u nekom kutku podruma.
Snažna usmjerenost zapadne civilizacije na vanjski, materijalni
svijet, na ovladavanje prirodom, stvorila je velika tehnološka
postignuća, ali to je imalo cijenu. Gotovo je zanemaren
čo'vjekov unutarnji duhovni svijet pa naš sputani i zakržljali duh
danas vapi za širenjem. Diljem svijeta može se zamijetiti gorljivo
zanimanje za duhovne vježbe i psihičke moći, za opojna sredstva
koja proširuju iskustvo uma, za misticizam, hipnozu, meditaciju,
snove i kreativnost. Raste čovjekova potreba za nadosjetilnim
iskustvima i sve je više ljudi koji se otiskuju na unutarnju odiseju
kako bi u cijelosti spoznali svoje mogućnosti i razvili neograničene
sposobnosti sakrivene u svakom od nas. Međutim, jedan je
naš suvremenik, biolog, upozorio: Moramo znati kamo idemo i
kako ćemo tamo stići!
Pa kamo mi to, dakle, idemo i kako možemo tamo stići?
Odvažimo li se na putovanje našim unutarnjim prostranstvima,
potreban nam je zemljovid područja koja želimo istražiti. A moramo
naučiti i kako putovati.
Vrlo dobro
