Progonjena cijeli život osjećajima straha i praznine, četrdesetdevetogodišnja Urania Cabral se vraća u Dominikansku Republiku – gdje oživljava događaje iz l961, kada se prijestolnica još uvijek zvala Ciudad Trujillo, i tri miliona stanovnika živjelo pod diktatorskom palicom jednog starca. Rafael Trujillo, izopačeno bolesni tiranin, kojeg Dominikanci zovu Jarac, kontroliše bliski krug ljudi kombinacijom nasilja i ucjene. U Trujillovoj gizdavoj palači, izdaja i kukavičluk su postali način života. Ali stisak tiraninove čelične pesnice polako počinje popuštati. Postoji urota protiv njega, a makijavelistička revolucija, koja će imati krvave posljedice, već je počela.
Mario Vargas Llosa pripovijeda o kraju jednog režima i rođenju strašne demokratije, dajući glas Trujillu, historijskoj ličnosti, i njegovim žrtvama, i nevinim i urotnicima, uvučenim u diktatorovu smrtonosnu orbitu.