Javni dnevnik Stevе Ostojića donosi osobno svjedočanstvo o zagrebačkom kulturnom i društvenom životu od 1952. do 1980. godine. Autor bilježi susrete, događaje, ustanove i pojedince koji su oblikovali javni prostor grada, povezujući svakodnevne dojmove s promjenama u umjetnosti, književnosti, kazalištu, filmu i širem društvenom okruženju.
Knjiga se čita kao kronika jedne epohe i kao portret Zagreba iz perspektive angažiranog sudionika kulturnog života. Ostojićevi zapisi otvaraju uvid u način na koji su se preplitali kulturni rad, javne rasprave, društvene okolnosti i osobna iskustva, pa djelo ima vrijednost i kao memoarska proza i kao dokument vremena.