"Zbroj suza ostaje konstantan. Bez obzira na to pod kojim zastavama ili formulama narodi žive, bez obzira na to kojim bogovima bili odani i koju nagradu dobivali: zbroj suza, boli i strahova kojim svatko plaća svoje postojanje ostaje konstantan. Siti narodi valjaju se u kaljuži neuroza i dosade. Prekomjerno izmučenom pak, kao sada nama, dolazi otupjelost upomoć. Inače bih trebala plakati od jutra do mraka. Činim to rijetko, kao i drugi. Postoji zakon. Dakako da onaj tko vjeruje u nepromjenljivost zbroja zemaljskih suza nije izabran da popravlja svijet niti je sposoban za silna djela..." Tako je u svojim bilježnicama o kalvariji proživljenoj potkraj Drugoga svjetskog rata zapisala i, na nagovor prijatelja, pod pseudonimom Anonimna objavila njemačka novinarka Marta Hillers.
Američki izdavač Harcourt, Brace preveo je i objavio te njezine dnevničke zapise, jer autentično svjedočanstvo stradanja njemačkih žena od crvenoarmijskih zlostavljača tada nije odgovaralo velesilnom SSSR-u i njegovim satelitima, ali ni njemačkoj javnosti koja se digla na noge zbog "sramoćenja morala njemačkih žena". Od mučnih slika golog preživljavanja, bez osnovnih životnih uvjeta, žena, djece i staraca u podrumima i ruševinama Berlina, koje autorica niže u ovom jedinstvenom dokumentu vremena, još su strašniji opisi neljudskih drama u kojima su se našle bespomoćne žene, izložene divljaštvu i iživljavanju pobjednika Drugoga svjetskog rata, te njihovo prilagođavanje okrutnom okruženju u tom vremenu bezakonja.
Provokativna, brutalno izravna, grubo realna "Jedna žena u Berlinu" zadovoljit će i književne sladokusce i one koji žele saznati o prešućivanim ratnim događajima kojih se nitko od sudionika nije želio prisjećati.
Vrlo dobro
