Velika mistična poema Jezik ptica nastala u 12. stoljeću na području današnjeg sjeveroistočnog Irana, jedno je od najznačajnijih djela perzijske i sufijske literature svih vremena i svakako pripada najvrjednijoj svjetskoj književnoj baštini. Predivna alegorija pisana u dvostihu govori o trideset ptica koje predvodi kruničarka, najmudrija od njih, na putu do Simurga, njihovog idealnog kralja. Priča je to o požudnoj duši koja traži izgovore da izbjegne pokajanje i put ka istini, ali i o ustrajnosti kojom se stiže do prosvjetljenja: na kraju poeme tek trideset ptica stiže do Simurgovog staništa (si murg na perzijskom znači trideset), gdje u velikom jezeru ptice sagledaju vlastiti odraz i shvate da je ono za čim su tragale bilo oduvijek u njima samima.
U nadahnutom prijevodu Sande Hržić, koje je uz svesrdnu pomoć Darka Rundeka nastajalo godinama, Jezik ptica je i danas važan i izvanvremenski tekst koji nas pretvara u suvremene derviše, a naše duše dira jednako kao i srednjovjekovne tragatelje za Bogom.
Vrlo dobro
