Kako se prave muška djeca roman je snažno autobiografski obojena priča o odnosu pisca i njegove ljubavnice Xenke, također spisateljice. Pripovjedač se suočava s činjenicom da ona piše roman o njihovoj vezi, pa vlastiti život promatra kao književni materijal, pokušavajući unaprijed utjecati na način na koji će biti prikazan. Između njih se otvaraju pitanja ljubavi, nevjere, ljubomore i osobne odgovornosti.
Radnja se odvija u sjeni političkog nadzora i svakodnevnih proturječja kasnog socijalizma, a Vaculík ih prikazuje ironično, neposredno i bez uljepšavanja. Roman istodobno djeluje kao ljubavna priča, intimni dnevnik i duhovita rasprava o pisanju, istini i odnosu autora prema vlastitom liku. Posebnu napetost stvaraju preplitanje stvarnosti i književnosti te neprestano nadmetanje dvaju pogleda na isti odnos.