Knjiga sadrži šest velikih novinskih reportaža koje opisuju šest vrsta marginaliziranih (skupina) u hrvatskom društvu (duševno oboljeli, invalidi, slijepi, žrtve rata, Romi i homoseksualci), pri čemu junaci tih reportaža nisu tipovi, nego samosvojni, hrabri i individualizirani. Žanrovski, ti tekstovi nisu klasične novinske reportaže, budući da su upadljivo duži i iscrpniji od njih, a sama autorica (nagrađivana novinarka koja redovito piše za tiskane i elektroničke medije u Hrvatskoj i inozemstvu) navodi da joj je uzor u pisanju bio narrative journalism koji se formirao 80-ih u SAD-u. To konkretno znači da se tekstovi temelje isključivo na činjenicama, iako su opširni, stilski raznorodni i izrazito beletrizirani, a rezultat su dugotrajnih priprema, dokumentiranja te razgovora sa samim junacima i brojnim svjedocima. Osim o svakodnevnim borbama svojih protagonista, te reportaže možda još i više govore o ravnodušnosti, a ponekad i okrutnosti, institucija koje bi trebale skrbiti o najslabijim i najugroženijim članovima društva, a samim time autorica donosi snažnu kritiku suvremenog hrvatskog društva u cjelini.
Vrlo dobro
