U 1920-im i 1930-im godinama intelektualce u Sjedinjenim Državama su svim silama uvjeravali da je kapitalizam manjkav sistem, koji umanjuje privredno blagostanje, a time i slobodu, te da nada za budućnost leži u većoj mjeri svjesne kontrole političkih vlasti nad gospodarskim poslovima. Preobraćenje intelektualaca nije postignuto ugledom na neko stvarno, kolektivističko društvo, premda je, nesumnjivo, znantno ubrzano uspostavom komunističkog društva u Rusiji i žarkim nadama koje su u nju polagane. Preobraćenje intelektualaca bilo je postignuto usporedbom postojećeg stanja stvari, sa svim nepravdama i manjkavostima, a s jednim mogućim, hipotetičkim stanjem. Stvarno se uspoređivalo s idealnim. U to vrijeme mnogo što drugog i nije bilo moguće. Istini za volju, čovječanstvo je iskusilo mnoga razdoblja centraliziranog upravljanja i državnog opsežnog miješanja u privredne poslove. U međuvremenu je došlo do revolucije u politici, znanosti i tehnologiji.
Vrlo dobro
