Trenutačno živim u najnesretnijem raspoloženju koje možeš zamisliti. Pa ipak, ma kako to bilo čudno, ne osjećam tugu a ni razočaranje. Veoma mi je žao onih koji su imali tu nesreću da imaju lošeg muža, lošeg sina i lošeg oca kakav sam ja bio. Stoga, zbogom svima. Nisam pokušao – barem to nisam pokušao svjesno – na bilo koji način opravdati sama sebe ovim tekstom. Tako se u jednoj od autobiografskih priča u ovoj knjizi ispovijeda Ryunosuke Akutagawa, uz Tanizakija, Kawabatu, Mishimu, Oea i Murakamija jedan od najznačajnijih, najoriginalnijih i najprevođenijih japanskih književnika prošlog i ovog stoljeća. Objavio je oko dvjesto priča (prava mala remek-djela zbog kojih je prozvan ocem japanske kratke priče), haiku pjesama, eseja i kritika u kojima se odražava njegovo visoko obrazovanje ali i duboka psihoanalitička pronicavost. Pridavao je iznimnu važnost svom književnom stilu i pravi je perfekcionist u izboru riječi i gradnji rečenica – izričaj mu je originalan i živopisan, istovremeno sažet, gotovo asketski, kao 'izmišljen' za formu kratke priče. U zbirci Kappa i druge priče objavljene su, mahom autobiografske priče, koje su prvi put prevedene na hrvatski jezik u prijevodu Voje Šindolića.
Vrlo dobro
