Karta i teritorija jeste prostorna i društvena slika savremene Francuske koju Uelbek opisuje u svakom svom romanu – kao dekadentno društvo koje samo što nije ispustilo dušu. On ovdje otvara vrata vrata umjetnosti. Ono što se tu zatiče jeste odsustvo prave inspiracije, ishinjena dekonstrukcija, pervertirana dekadencija, menadžment umjetnosti koji guši samu umjetnost, tržište umjetnina koje je eufemizam za pranje novca.
Karijera Džeda Martena dobija vrtoglavi uzlet kada se on pročuje i proslavi kao autor umjetničkih fotografija na temu „Mišelinovih“ auto-karti. Slikarski ciklus posvećen tehničkim aparatima savremene civilizacije svrstava ga u red najplaćenijih svjetskih umjetnika, a portret jednog od najznačajnijih i najkontroverznijih pisaca današnjice, Uelbeka, biće predmet skandala i kriminalističkih radnji. Taj portret, međutim, i samo poznanstvo sa piscem Uelbekom, za Džeda Martena značit će mnogo više. Biće to put za pronalaženje smisla i identiteta... Doduše samo put, ne nužno i pronalazak.
Ovaj roman je, prije svega, autoportret Mišela Uelbeka pisca, umjetnika, čovjeka, usamljenika koji više ništa ne očekuje od društva. Osim romanesknog lika Uelbeka, autor Uelbek će se inkarnirati i u drugim junacima koji su postali avatari kao i on sam. Uelbek u ovom romanu oslikava svijet osuđen na propast, darujući nam suludi i pedantni inventar stvari koje ga sačinjavaju u trenutku njegovog posljednjeg titraja.
Vrlo dobro
