“Roman Ključ od velikih vrata Hinko Gottlieb zapravo je dvaput pisao. Nakon što je prvi put, u ratnim i logorskim premještajima, rukopis izgubljen, on ga je mogao, kako to kažu, nanovo rekonstruirati. A zapravo je, po svoj prilici, još jednom morao napisati istu knjigu. Tko god je pisao, zna koliko je to teško, i koliko je protivno čovjekovoj pameti i volji. Knjigu je završavao u Bariju i u Palestini, da bi ona zatim, u prijevodu na engleski, bila objavljena u New Yorku. Godina je već bila 1947, život je u međuvremenu naglo okraćao, knjiga je doživjela blagonaklone kritike, ali je zapravo ostala neprimijećena. Danas dok ga čitamo, može nam se učiniti da je riječ o jednom od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti. Kako bi izgledala hrvatska književnost da je 1947, kad i u New Yorku, u nas objavljen Ključ od velikih vrata? To ne znamo. Izgledala bi upravo onako kakvom bi je učinili čitatelji Gottliebova romana, koji su istovremeno bili i čitatelji drugih naših proznih knjiga.” – Miljenko Jergović
Kao novo
