Knjiga smijeha i zaborava roman je sastavljen od sedam zasebnih, ali tematski povezanih pripovjednih cjelina. Milan Kundera u njemu isprepleće osobne sudbine, ljubav, sjećanje i zaborav s političkom stvarnošću Čehoslovačke nakon Praškog proljeća i sovjetske okupacije. Povijesni događaji pritom nisu tek pozadina, nego sila koja oblikuje privatni život i određuje što pojedinac smije pamtiti, a što mora potisnuti.
Kunderin prepoznatljivi spoj ironije, filozofskog promišljanja i nadrealnih pomaka stvara višeslojan roman o krhkosti identiteta i nepouzdanosti sjećanja. Smijeh se pojavljuje kao oblik otpora, ali i kao znak gubitka smisla, dok se granice između stvarnosti, uspomene i pripovijedanja neprestano pomiču. Knjiga potiče na razmišljanje o odnosu pojedinca i vlasti te o tome može li se prošlost sačuvati od konačnog brisanja.