Kad se sredinom devedesetih pojavio u srpskoj književnosti, za Srđana Valjarevića poznati tamošnji novinar Teofil Pančić napisao je da se 'obreo niotkuda, kako i treba'. Ubrzo je postao jedan od najčitanijih i najnagrađivanijih suvremenih srpskih pisaca. Komo je u Srbiji izdan 2006, a tematski je vezan uz boravak Srđana Valjarevića na spisateljskoj stipendiji u Italiji potkraj devedesetih.
Bijeg od Srbije glavni lik romana, mladi beogradski pisac, pronalazi u trošenju Rockefellerove stipendije koju dobiva kako bi u miru i luksuzu talijanske vile pisao roman.
Suprotno običajima stipendista, on ni ne pomišlja raditi, a dane provodi opijajući se i družeći s ljudima iz obližnjeg mjesta. Upoznaje mladu djevojku Aldu s kojom, zbog jezične barijere, progovara tek pokoju riječ na mješavini talijanskog i engleskog, a kroz komunikaciju crtežom njih dvoje ostvaruju bliski i erotičnošću nabijen odnos. Ekonomično pisan, brutalno iskren, roman vrvi autobiografskim činjenicama.
Valjarević uspijeva u onome u čemu većina njegovih kolega na ovim prostorima ne - stvara interesantna i lako čitljiva umjetnička djela koja nisu trivijalna i petparačka literatura. Ovaj dnevnik o avanturi bez avanture, spoznavanju toga da nikada ne možeš nešto da dobiješ, a da nešto ne izgubiš, o tome kako je čovjek zapravo cijelog života sam, i o tome kako svoju samoću nosimo u sebi ma gdje se nalazili, vrijedno je djelo suvremene srpske književnosti - roman koji još više podiže talase nadolazeće plime neorealističke literature.
Vrlo dobro
