Ovo je značajno djelo jugoslavenskog sociologa i pravnika Zorana Vidakovića, objavljeno 1974. godine. Knjiga predstavlja kritičku analizu suvremenog društva. Autor propituje mitove i stvarnost tehnokratskog upravljanja društvom. Analizirajući kapitalizam i akumulacije bavi se pitanjima superkoncentracije kapitala i krizama akumulacije, što je u to vrijeme bilo ključno za razumijevanje globalnih ekonomskih kretanja. Kao jedan od vodećih sociologa marksističke orijentacije u bivšoj Jugoslaviji, Vidaković u kontekstu "lažnog progresa" analizira prepreke stvarnom društvenom napretku i oslobođenju rada.