Kraljičin vitez Ivana Raosa, objavljen 1976., povijesni je roman smješten u 10. stoljeće hrvatske povijesti, tijekom vladavine kraljice Jelene Slavne, supruge Mihajla Krešimira II., koja nakon njegove smrti vlada u ime maloljetnog sina Stjepana Držislava. Roman prati glavnog junaka Svizora, koji od poganskog vjernika postupno postaje kršćanski svećenik glagoljaš i opat u Rižinicama kod Solina, gradeći samostan i crkvu sv. Stjepana te nastojeći pomiriti glagoljašku tradiciju s latinskim svećenicima splitske Crkve. Raos dočarava sukobe između staroslavenske glagoljice i latinskog obreda, kraljičine mudre vladavine usmjerene ka skladu s Dalmacijom te nacionalno utemeljenost kroz jezik i običaje tog doba, koristeći feljtonski stil bogat dijalektalnim izrazima i povijesnim rekonstrukcijama.