Nastojeći ostvariti načelo jedan glas – jedan znak, Gaj je u Kratkoj osnovi ponudio rješenja pomoću nadslovaka (dijakritičkih znakova) tilde i kvačice za foneme /č/, /ž/, /š/, /l/, /ń/, /đ/ tako što bi se iznad c, z, s, n stavila tilda ( ~), a iznad l, n, d kvačica (ˇ). Takav je prijedlog, premda ga ni sam Gaj nije odmah mogao provoditi, pomogao ukidanju ne samo slovopisnoga nego i jezičnoga kajkavsko-štokavskoga dvojstva iz prvoga godišta Danice i ukidanju dvosmjernoga standardizacijskoga procesa (kajkavski na sjeverozapadu, štokavski u ostalim hrvatskim krajevima) te pomogao uvođenju jekavske novoštokavštine kao temelja modernomu hrvatskom jezičnom standardu. Gajev pravopis prihvatili su i Slovenci te i drugi južnoslavenski narodi kada pišu latinicom.
Pretisak je izišao u Zagrebu, 1983. (Na ”slobodnome listu”: Riječ uz Gajevu Kratku osnovu J. Bratulića).
Kao novo
