Riječ "religija" čudnovato je nesadržajna. Za razliku od pojedinačnih religija o kojima se može beskonačno govoriti, pojam "religija" čista je apstrakcija. Međutim, svatko zna što se misli pod tim pojmom. Dapače, to vrijedi i za ljude koji nisu religiozni. Religija je obuhvatna, višeslojna i prilično zamršena pojava ljudskog duha. Ona je pokušaj uspostavljanja odnosa između ograničenog zemaljskog bića čovjeka i pretpostavljenih natprirodnih moći. O religiji možemo govoriti tamo gdje se jedan drugi, viši svijet suprotstavlja onom prirodnom. Religiozan čovjek osjeća se ovisnim o moćima toga višeg svijeta, štoviše, boji ih se. On ih želi pridobiti za sebe i prispjeti u njihovu blizinu. Religija je dijalog čovječanstva s Bogom i bogovima. Strah je, po svemu sudeći, izvorna pokretačka snaga religioznosti. Same prareligije bile su zastrašujuće. U želji za stjecanjem naklonosti nadzemaljskih moći, žrtvovani su čak i ljudi. Žrtva je bila izraz straha: ako nešto dragocjeno poklonim višim moćima, one će me voljeti. No, žrtva znači još nešto: kao čin nasilja i uništenja, istjeruje strah od vlastitog uništenja božanskom rukom.
Vrlo dobro
