U sistemski razvijenoj knjizi Kritika hermeneutike. Filosofija interpretacije i realizam (Minhen, 2007) Kremer upućuje najozbiljniji izazov koncepciji filosofske hermeneutike Hansa-Georga Gadamera, jednog od najuticajnijih mislilaca proteklog stoleća. Kremer, koji je cijeloga istraživačkog vijeka nastojao da razumije šta su antički autori imali u vidu i šta su htjeli da kažu, sa krajnjom ozbiljnošću i za njega tipičnom, neuporedivom erudicijom i temeljitošću pokušava da dovede u pitanje Gadamerovu uticajnu koncepciju koja, između ostaloga, osporava mogućnost (a i smislenost) traganja za izvornim smislom riječi filosofske i svake druge tradicije. Nasuprot intenciji filosofske hermeneutike, kao i brojnih savremenih pravaca u filosofiji, Kremer želi da rehabilituje onaj smisao stvarnoga i stvarnosti koji ne zavise od tumačenja i koji ne podliježe interpretaciji. U tom pogledu, on predstavlja sasvim osobenu pojavu u savremenoj filosofiji.
Novo
