Kad si tinejdžer onda ne smiješ baš najpažljivije slušati što ti roditelji govore. A i ako slušaš moraš se pretvarati da ne slušaš. Moraš gledati na sve strane osim u roditelja. A ako gledaš u roditelja onda obavezno moraš kolutati očima, i napadno kimati glavom, i glasno uzdisati u smislu da da da sve sam to već milijun puta čuo. Čak i ako nisi nijednom dosad. Jer tako to ide s tinejdžerima i njihovim roditeljima.