Teško bi bilo točno reći što je Gabriel García Márquez više želio stvoriti ispisujući halucinantni okvir za jedno umorstvo u romanu “Kronika najavljene smrti”: bajkovitu detektivsku priču, još jednu tipično markesovsku ljubavnu ekstravaganciju, ili pak moćni fragment o obiteljskoj fascinaciji ponosom i okrutnošću.
Bilo kako bilo, način na koji je sve to izveo igrajući se formama u fascinantno lakim rasponima od žurnalizma do fantastike, s nekoliko iznenađujućih obrata, opet nepogrešivo upućuje na ruku nepatvorenog književnog genija.
Malešna tek po opsegu, ispunjena snažnim evokacijama prepoznatljivo karipskih klaustrofobičnih osjećaja, s nekoliko nezaboravnih likova, “Kronika najavljene smrti” nije samo još jedna Márquezova knjiga koju je tako teško ispustiti iz ruku: u njenim skrivenim značenjima zaista možete uživati mjesecima!
Vrlo dobro
