Kronika Tome Arhiđakona (Historia Salonitana), najznačajniji historiografski izvor hrvatske srednjovjekovne povijesti, napisao je splitski arhiđakon Toma (oko 1200.–1268.) kao kroniku povijesti salonitanske (splitske) Crkve od rimskih korijena i mučeništva sv. Duje u 1. stoljeću, preko propasti Salone pod Avarima u 7. stoljeću, dolaska Hrvata i njihovog kršćaniziranja, do 1266. godine. Podijeljena u tri knjige, djelo opisuje političke intrige, crkvene sinode, sukobe s Zadrom i Trogirom, mongolsku opasnost 1241., te ulogu Splita kao kulturnog i metropolitanskog centra Dalmacije, često s autobiografskim elementima i živopisnim prikazima suvremenih događaja. Nadopunjena verzija (Historia Salonitana maior) uključuje i materijale o saborima 925.–928., smrti kralja Zvonimira te Pacta conventa, čineći je ključnim svjedočanstvom o hrvatskoj srednjovjekovnoj prošlosti.
Vrlo dobro
