Prizori i memorabilije o staroj Puli (1947.- 1957.)
Bertošin pristup prvome desetljeću poslijeratne Pule (1947.- 1957.) osebujan je i različit, svjež i izvoran, intiman i sadržajno bogat, dalek od općeprihvaćenih stereotipa i nametnutih ideoloških lekcija. Jer prošlost, ističe istarski i hrvatski povjesničar, pripada svima. Ovim je nesvakidašnjim stranicama Miroslav Bcrtoša otvorio u hrvatskoj historiografiji zanemareno područje istraživanja. Riječ je o tzv. »ja — povijesti« (ego — histoire), odnosno o »intelektualnoj biografiji«, dobro poznatoj u zapadnoeuropskome kulturnome krugu. To je povijest koju pojedinac doživljava u dramatičnome kontekstu opstojnosti i u sebi nosi cijeli život.
Tek isteklo vrijeme, ono koje više nema političkog »vlasnika« i ideološkog »nadziratelja«, postaje segmentom protekle stvarnosti koju je moguće doživjeti i dokumentirati iz osobnog, individualnog, iznimnog i neponovljivog ugla.
Vrlo dobro
