"Kruh naš" svagdanji i vječni, svjetovni i sveti, predmet je nove knjige Predraga Matvejevića. Ona je naviještena već u njegovu "Mediteranskom brevijaru", prevedenom na više od dvadeset jezika, i "Drugoj Veneciji", u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno "mletačkom kruhu" (ta je knjiga dobila evropsku nagradu "Strega" u Rimu).
Prošlost i povijest, mit i vjera, osobnost i društvenost obilježeni su mahom, njegovom prisutnošću ili nedostatkom. Različiti pristupi suočavaju nas u ovoj knjizi s temama antropološkim ("kruh i tijelo"), teološkim ("kruh i vjera"), socijalnim ("kruh i glad"), filološkim ("sjeme i podrijetlo"), likovnim ("slika i priviđenje"). Dugotrajno torovo istraživanje i zaokupljenost kruhom, povezano s plovidbama i Mediteranom i putovanjima po svijetu, s osobnim iskustvima i opsežnom bibliografijom, tražilo je odgovarajuću formu eseja i putopisa, kakva se očitovala u nekim od prethodnih Matvejevićevih radova. Iz povijesti kruha izdvaja se pripovijest, sedam međusobno povezanih poglavlja, koja tvore homogenu cjelinu.
Ugledni talijanski pisac i kritičar Claudio Magris istaknuo je kako autor "kalemi kulturu na fantastičnu evokaciju". Kritičarka Nicole Zand je u francuskom listu Le Monde vidjela u takvu pristupu svjetovni "časoslov božje službe".
Vrlo dobro
