Monografija Ivana Nevistića posvećena je životu i književnom djelu Ksavera Šandora Gjalskog, jednoga od istaknutih hrvatskih pripovjedača i romanopisaca. Autor ga smješta u društveni i kulturni okvir njegova vremena te prati razvoj njegova književnog izraza, od ranijih radova do zrelih proznih ostvarenja.
Posebna se pozornost posvećuje Gjalskijevu prikazu hrvatskoga plemstva, građanstva i društvenih promjena, kao i odnosu između prošlosti i modernoga doba. Nevistić razmatra teme, likove i pripovjedne postupke karakteristične za Gjalskijevu prozu, uz nastojanje da sagleda njegovu književnu vrijednost i mjesto u hrvatskoj književnosti. Knjiga je vrijedan prilog upoznavanju autora i njegova opusa.