Stipo Manđeralo rođen je u Vidošima kraj Livna 1938. godine. Gimnaziju završio u Livnu, a filozofski fakultet u Sarajevu. Od 1962.godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. U stručnim i pedagoškim časopisima pisao je i o problemima nastave jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice. Napisao je nekoliko zapaženih radova u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Hercegovini, sarajevskim časopisima Odjek i Treći program RTS, livanjskim Tragovima, Livanjskim vidicima, Svjetlu riječi, te sudjelovao u radu znastvenih simpozija. Godine 1987. objavio je knjigu o livanjskom klesarstvu Gospodari kamena, a 1992. u knjizi Lozićev ilirski san predstavio je po mnogo čemu izuzetno zanimljivog bosanskog franjevca Grgu Lozića i objelodanio njegove Bilješke. U Kutiji za čuvanje vremena (1996.godine) i Zlatnim rukama (1999.godine) od zaborava je sačuvao raznovrsne livanjske zanatlije.
Vrlo dobro
