Pišući o kužinavanju i guštanju u hrani, Siniša Pavić napisao je knjigu o životu i onim malim radostima i tučama kojima je, kažu, život ispunjen: o prvim i posljednjim ljubavima, o novim i zaturenim prijateljstvima, o odlascima koji slute na povratak i povratcima što nose klicu odlaska, o bezbrižnosti djetinjstva i nevoljama starenja... ovo je storija o životu običnoga svijeta, o životu u kojemu nema prepelica u umaku od jagoda, kajmaka i čokolade ili jastoga u tartufima, bademima i šumskom voću, ali ima mirisa materinih filanih paprika, ima nostalgije i sentimenta, ima okusa one stare Dalmacije koja - pritrujena turističkim pregalaštvom - tiho živi u gradskim kaletama i u vlaškom kamenjaru, što se mene tiče, nema tog nepčanog užitka koji se može mjeriti s uživanjem u čitanju Pavićeve knjige jer još nije izmišljen recept za jelo koje bi vas povelo na tako opsežno i tako lijepo putovanje po vlastitim uspomenama kao što je to učinio Siniša počastivši nas ovim librom
Vrlo dobro
