Ova enciklika pape Ivana Pavla II., jednog od najutjecajnijih papa 20. stoljeća, posvećena je dostojanstvu ljudskog rada i mjestu rada u Božjem naumu. Polazeći od kršćanske antropologije, autor promišlja rad kao temeljnu dimenziju ljudskog postojanja, naglašavajući da je čovjek subjekt rada, a ne njegovo sredstvo. Posebna se pozornost posvećuje pravima radnika, pravednoj plaći, solidarnosti, ulozi sindikata te odnosu kapitala i rada u suvremenom društvu. Djelo je važan doprinos socijalnom nauku Crkve i poticajno štivo za sve koje zanimaju etika rada, društvena pravednost i kršćanski pogled na gospodarske odnose.
Vrlo dobro
