"Mensur Halilović je izniman: magistar mašinstva pred penzijom, ali u dobroj kondiciji, adaptabilan i samopouzdan čovjek koji se osobno dobro nosi s kapitalizmom. Već i po takvom bi portretiranju bio rijedak lik naših književnosti, ali ne bi bio čitatelju blizak, jer je savršen i uspješan. Ne bi ni Nihad Hasanović bio izniman pisac da nije u Mensura zakopao tajnu koja ga muči i time mu dao ljudsku dimenziju i dubinu. Mensuru se, naime, u Uni utopio sin Fuad, kajakaš, no možda je gore od toga što ga nikako otac nije uspijevao razumjeti za njegova života. Svaki roditelj se nužno osjeća sudionikom u sudbinama svoje djece.
Vrlo dobro
