"Leva ruka tame" (1969) je priča o PRIKLJUČENJU NOVOG SVIJETA Ekumenu. Roman pripovijeda o nastojanjima Đentlija Aija, EMISARA EKUMENA da pridobije ANDROGINE ŽITELJE Getana - Zime, svijeta gotovo vječite hladnoće, za suradnju s Ekumenom. Kroz tu fabulu autorica, posredstvom kako Đentlija Aija, tako i Terema Harta rem ir Estravena, jedinog Getanjanina koji je u stanju da u "nastranom jednospolonom tuđincu" vidi ljudsko biće, prati napore dvije osobe pri premošćivanju UROĐENIH PREDRASUDA i stvarnom uspostavljanj PRVOG KONTAKTA.