Sjedeći tako u čekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu vlaka, vozeći se autocestom ili sporednim cestama koje završavaju na planinskim vrhuncima, pomno slušajući i još pomnije promatrajući, Miljenko Jergović pamti i na papir prenosi, u najrazličitijim formama, svoje misli i zapažanja. Svejedno je li riječ o pjesmi, kratkoj priči, dnevničkom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melankoličan ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nježan poput najfinije svile, Jergović uvijek rukom majstora tka tekst u najnevjerojatnijim uzorcima.
Levijeva tkaonica svile čudnovato je čudesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magični prostori, na čijim se stranicama susreću ljudi, mjesta i sudbine, knjiga koja nevjerojatnom lakoćom pokazuje otkuda sve dolaze priče i pjesme, knjiga koja čitatelju govori da stalno drži oči otvorenima, a uši naćuljenima kako bi osjetio sve otajstvo svijeta u kojem se nalazi.
Vrlo dobro
