Ovaj naslov, prema riječima same autorice, zaokružuje njenu desetogodišnju praksu pisanja pogovora. U deset ovdje objavljenih tekstova, Julijana Matanović osvrće se na književna djela suvremenih hrvatskih prozaika. Izmjenjujući znanstveni jezik književne teorije i intimizirani ton prvog lica jednine, autorica se nalazi čas unutar strogih zakonitosti i hladnog teorijskog instrumentarija književnoznanstvene struke, čas u okvirima eksplicitno subjektivnog izričaja, što ga sugerira mjestimice poetizirana interpretacija spomenutih djela. Narušavajući "jednoličnost" esejističkog tkiva, ovim je pogovorima autorica pridružila i vlastiti predgovor, kao i priču o bilješci o piscu na kraju knjige.
Vrlo dobro
